Dva dana smo lunjali po zavučenim uličicama, katedralama,resroranima i barovima, i mogli smo svakako još da nas nije čekalo mnoštvo drugih delicija.
Uputili smo se u oblast koja me je magično privlačila. Zbog prirode i oh, ponovo zbog Darela. Prošavši kroz nepregledne povšine solane i pirinčanih polja (da, da) stigli smo do nacionalnog parka Camargue.
Camarque je poznat po uzgajanju crnih, punokrvnih bikova i elegantnih belih konja. I tu sam očekivala malo bajkovitiji doživljaj, zamišljala sam krda svuda oko nas, ali nije bilo baš tako. Ostavljam mogućnost da je do nas, da se nismo dobro snašli na ogromnom prostoru parka.
Ali Camarue nas je ipak častio bajkom! Orintološki centar je fantastičan. Jata flaminga u mirnoj siesti u plitkoj vodi i još više kada poleću su prizori od kojih poželite da cišite od sreće!